VASPITAČ – više od profesije

Od autorke Biljane Rolović iz Podgorice donosimo vam sjajan tekst o vaspitačima.

2720
Izvor: thinkstockphotos.com

Lako je njima, pomisliće mnogi. One se tamo igraju i čuvaju djecu. 

Jeste, tačno je da se vaspitači igraju jer je igra dio njihovog života. Vaspitači ne čuvaju nego vaspitavaju i obrazuju svakodnevno veliki broj malih bića.

Vaspitač stvara uslove, kreira prostor, proučava, istražuje i radi na razvoju svakog djeteta.

Vaspitač vodi brigu, njeguje, vaspitava, obrazuje poštujući razvojne faze svakog djeteta.

Vaspitač briše suze, tješi, pjeva pjesme, priča priče, aktivno učestvuje u organizovanju i obilježavanju događaja važnih za razvoj djece.

Vaspitač ne daje ocjene, njegov rad se oslikava kroz postignute ciljeve koje svako dijete ostvaruje ponaosob.

Nijesu svi dani u vrtiću isti. Ono što je isto je igra. Uči se kroz igru, svaki trenutak predstavlja neki oblik učenja. I to je ono što je isto. Da bi sve to odisalo ljepotom igre mora vaspitač da se potrudi, pripremi i osmisli dan. Da motiviše djecu, inspiriše i prati.

O količini odgovornosti koju ova profesija nosi sa sobom suvišno je govoriti. To najbolje znaju oni, koji rade u grupi pa djecu broje u toku dana i po nekoliko puta, oni koji strepe nad njima i svjesni su činjenice da se sa zdravljem ne može mjeriti nijedna naučena pjesma.

Brojni su uslovi koje treba ispuniti da bi dan bio uspješan. Uspješan je onaj dan kad vaspitač sam sebi može da kaže: bravo, danas si uradio posao dobro. Znaju vaspitači na što se tačno misli.

U predškolskoj ustanovi se postavljaju osnove za pravilan rast i razvoj svakog djeteta.

Tu se dešavaju i dijele životne radosti, ljubav i sreća. Uz porodicu tu se postavljaju temelji na kojima se gradi ličnost.

Biti vaspitač je više od posla, više od profesije. Biti vaspitač i raditi u vrtiću je život.