Porodica i njen uticaj na razvoj deteta

Odnosi u porodici zasnivaju se na poštovanju, pomaganju i ljubavi. U njoj vlada demokratska atmosfera.

592
Izvor: brisbanekids.com.au

Porodica je zajednica dece i roditelja. To znači da je za vaspitača/vaspitačicu prioritetno, kada misli na porodicu, da pod porodicom podrazumeva tu zajednicu i da bez bar jednog roditelja i bar jednog deteta nema porodice.

U literaturi kod nas se sreću, uglavnom, dva osnovna tipa i više podtipova porodične organizacije i odnosa u njima.To su: patrijarhalna (autokratska) i savremena (demokratska) porodica. To je uslovno jer ne postoji čisti tip.

Različiti kriterijumi razvrstavanja porodice za rezultat imaju različite varijatete. Obično se polazi od vlasti, odnosno autoriteta u porodici i veličine porodice (Valtazar Bogišić), nacionalne i verske pripadnosti (Vera Erlih), životnog ciklusa u razvoju porodice (Lj. Prodanović), prema klasnoj strukturi društva, profesionalnoj strukturi, lokaciji (grad ili selo) i životnim ciklusima (Z. Golubović), prema svojinskim odnosima, sredstvima za proizvodnju i strukturi unutrašnjih odnosa, odnosno podeli vlasti i autoriteta u porodici (M. Mladenović): patrijarhalna, autoritarna i egalitarna – demokratska i savremena.

Takođe, govori se o potpunoj i nepotpunoj, zatim o prelaznim i mešovitim tipovima koji sadrže elemente dva tipa porodične organizacije. Imamo i velika i mala, ”nuklearna” itd. porodica. Kada se želi istaći stepen organizacije u porodici onda se pominje integrisana i dezintegrisana porodica.

Od pedagoškog značaja je klasifikacija koju daje Petar Mandić. On pominje tri tipa: patrijarhalna, malograđanska i savremena, naglašavajući da je i ova podela uslovna, ali je izvršena imajući u vidu pedagoška obeležja i karakteristike odnosa u porodici.

Po Mandiću osnovne karakteristike patrijarhalne porodice su: dominacija roditelja nad svojom decom, postavljanje zahteva za bezuslovnom poslušnošću, pokornošću i priznavanje autoriteta.

Nedovoljno se uvažava ličnost deteta, njegove potrebe i interesi. Po istom autoru, ovaj tip porodičnih odnosa i organizacije daje ”solidno radno vaspitanje, razvija odgovornost prema radu i pozitivna moralna svojstva ličnosti deteta”.

Malograđansku porodicu karakteriše određena zatvorenost i brzo prilagođavanje promenama. U porodičnim odnosima vlada međusobno pomaganje i izražena želja za uspehom, pa čak i prestižom.

Odnosi prema deci idu od liberalnog stava do ispoljavanja čak preterane ljubavi. Teži se ka što većoj zaštiti dece i obezbeđenju uslova za optimalni razvoj i stručno obrazovanje, radi superiornijeg položaja u odnosu na drugu decu.

Savremena porodica je u procesu stalne transformacije i afirmacije.

Odnosi u njoj zasnivaju se na poštovanju, pomaganju i ljubavi. U njoj vlada demokratska atmosfera. Roditelji nastoje da ličnim primerom, odnosno svojim radom i ponašanjem vaspitavaju decu. Stoga se u ovim porodicama stvaraju uslovi za slobodan razvoj ličnosti deteta.

Takođe, uticaj porodice na razvoj deteta zavisi od toga da li je porodica potpuna ili nepotpuna.

Potpuna porodica je ona u kojoj vladaju zadovoljavajući socijalno-emocionalni odnosi između samih roditelja, roditelja i dece i između dece. To je porodica koju čine oba roditelja i njihova deca.

Na suprot potpunoj je nepotpuna porodica koja egzistira bez najmanje jednog roditelja (suprožnika) te je briga i svakodnevno staranje o deci prepušteno jednom od roditelja a drugi roditelj je u manjoj ili većoj meri ”prisutan (fizički i emotivno)za dete, odnosno decu”.

Različiti su uzroci nepotpune porodice: smrt jednog od supružnika (roditelja), razvod braka supružnika (roditelja), duže odsustvo jednog od supružnika (roditelja) zbog bolesti, rada u inostranstvu ili izdržavanja zatvorske kazne, samohrani roditelji zbog opredeljenja da se imaju deca bez življenja u bračnoj ili vanbračnoj zajednici i dr.

Nepotpunom porodicom se može smatrati i zajednica roditelja i dece u kojoj su fizički prisutna oba roditelja i dete/ca, ali su, posebno roditelji, socijalno-emocionalno toliko udaljeni jedno od drugog da fizička prisutnost ni u najmanjoj meri ne obezbeđuje porodičnu atmosferu i okruženje.

Sve napred izneto vaspitač mora da ima u vidi u procesu uspostavljanja i održanja saradnje između vrtića i porodice.

Tekst pripremila: Mala škola