Dolazi ženska osoba obučena u haljinu ukrašenu s mnogo jesenjeg lišća i maskirana u jesen.)
Jesen: Eto, završilo je ljeto, a žuto lišće zrakom se diže
i čak se na moju haljinu niže.
(Čuje se šum lišća oko jeseni i na
njenoj haljini.)
Šumski puti postali su žuti, jer svi se sjete
da u jesen listovi posvuda lete: u parkovima, šumama s grana…
(Pojavljuje se djevojčica u jesenjoj haljini.)
Jesenka: I onda jednoga dana ostanu grane gole
i one vjetar mole da ih u zrak diže
i da se svaki odlepršali list približi jedan drugome bliže.
Jesen i Jesenka (obraćaju se djeci): Nećemo sada oklijevati!
Vi ćete nam jednu jesenju pjesmicu otpjevati.
A u našem će plesu svaka naša noga
pokazati jesenju čaroliju plesa svoga.
(Počinje muzika – pjev jesenje pjesmice djece i zajednički ples djece, Jeseni i Jesenke.)
