JABUKA:
(Visi na grani.)
Hej, bundevo pokraj plota!
Odavde je gledati divota.
Vidim tamo rodna polja,
vidim šume i šljivike
i jesenske razne slike.
BUNDEVA:
Posve si u pravu.
Ja ti ovdje
dolje gledam samo travu.
JABUKA:
Kad razmislim malo bolje,
nije tebi loše dolje.
BUNDEVA:
Kako nije?
Bili bi mi ljepši dani
kad bih s tobom živjela
na visokoj grani.
JABUKA:
Takav život ima dvije strane.
Danas si visoko,
sutra možeš pasti s grane.
BUNDEVA:
Ajme meni! Kažeš pasti!?
Onda mi je ipak bolje
tu pri zemlji rasti.
