
Igra je veoma kompleksna ljudska delatnost, dominantna aktivnost detinjstva iposrednik za delovanje na razvoj deteta u najširem smislu. Ona je slobodna i spontanaaktivnost, način zadovoljavanja detetove radoznalosti u odnosu na svet koji ga okružuje,podstaknuta je viškom vitalnih energija i ima višestruko biološko značenje. Onapriprema decu za odraslost i prepreke u životu, izoštrava se inteligencija ipsihološke radnje.
U igri se dete uvek bori za neki cilj, postoje pravila, gubi se osećajslabosti a razvija se snaga i želja za pobedom, socijalizuje i razvija psihofizičkeosobine ličnosti.
U IGRI DETE:
- pokazuje šta ume i može
- zadovoljava svoju potrebu za aktivnošću
- oslobađa se straha, ljutnje, napetosti, trauma, jača samopouzdanje
- ispoljava svoje emocije, znanja, iskustva
- pokazuje svoju motoričku spretnost i odnos prema motornim igrama
- razvija intelektualne veštine ( govor, mišljenje, pamćenje, opažanje)
- socijalizacije sa drugom decom i prepoznaje potrebe drugih
- ispoljava smisao za humor u odnosu na druge, srećno je i zadovoljno
- pokazuje svoju kreativnost u crtanju, dramatizacijama i igri uloga
Vaspitač sa lutkom – saradnikom u igri pored saznanja o detetovim emocijama znanju,kreativnosti i samopouzdanju, može da proceni ličnost deteta, ali nikako igra ne smebiti jedino sredstvo te procene i odvojena od porodičnog miljea.
Proceniti ličnostdeteta možemo u spontanoj igri, u zadatoj igri, igri porodice, igri sa lutkama kojespadaju u igru uloga. Obavezno se u analizi moramo osloniti i na produkte dečje igre(crteže, produkte oblikovanja ). U igri se posmatra dete čije se ponašanje analizira, uodnosu na njega samog, i njegovo raspoloženje, radnje, a ne u odnosu na druge.
VRSTE DEČJIH IGARA I
Igre koje su povezane sa materijalom i sredstvima:
-
tihe igre
-
kreativne
-
aktivne
-
manipulativne (objektima)
-
kooperativne
-
dramske
VRSTE DEČJIH IGARA II
Igre koje karakteriše upoznavanje predškolske dece sa okolinom,svrstane u pet kategorija:
-
funkcionalne igre
-
igre mašte ili igre uloga
-
igre sa gotovim pravilima
-
konstruktivne igre
-
igrolike aktivnosti.
FUNKCIONALNE IGRE
Ovo su igre u kojima vršenje pokreta, pomeranje tela, udova, prstiju – imaneizmernu važnost (sagraditi kulu).
Oblici funkcionalnih igara su:
a) senzomotoričke aktivnosti sopstvenim organima ( preplitanje prstiju)
b) igre posvećenje rukovanju materijalom ( presipanje vode, pšenice, rastezanje gume)
c) pokretne igre uz korišćenje rekvizita (vožnja biciklom, klackanje…)
IGRE MAŠTE ILI ULOGA
Za ove igre koriste se još i nazivi- igre mašte ipodražavanja, igre iluzije, dramske igre…čime se određuje njihova suština. Obliciovih igara:
a) oponašanje postupaka (dete oponaša majku u procesu hranjenja i oblačenja)
b) simbolička imitacija – dete zamišlja sebe u nekim situacijama (kuva ručak, dočekuje
goste)
c) simbolička igra uloga – dete učestvuje kao izvođač (lutkarska predstava; simbolička
igra uloga u kutiću domaćinstva)
IGRE SA GOTOVIM PRAVILIMA
Ove igre se razlikuju od ostalih jer imaju propisanapravila, smišljena da unaprede razvoj i učenje dece. Razlikujemo igre koje nastaju usamom procesuigranja ( zahvaljujući dogovoru igrača) od tradicionalnih igara ( prenosese sa jedne generacije na drugu) i od igara sa smišljenim pravilima da unaprede razvoj ipodstaknu učenje. Didaktičke igre u predškolskim ustanovama jesu primer ovih igara.
Didaktička igra zahteva misaoni napor kojim se unapređuje intelektualni razvoj deteta, motiviše sena stvaralački rad i usavršava svoje mentalne, psihičke, fizičke i druge sposobnosti.Primer didaktičke igre je „ko će pre na cilj“.
KONSTRUKTIVNE IGRE
To su stvaralačke igre u kojima dete nešto stvara, oblikuje igradi. One za decu imaju posebno značenje iako za odrasle nemaju nekog smisla. U okvirukonstruktivnih igara posebno ćemo izdvojiti likovno oblikovanje. Deci se mogu ponudititesto, glina, plastelin u boji, pesak…što sve pruža velike mogućnosti za dečijuaktivnost. Njih treba da bude u svakom vrtiću uz odgovarajući pribor: lutke – igračke,imitacije, modele; koji olakšavaju stvaralačku aktivnost. U konstruktivnim igramasvaki svoj „dobar“ pokušaj dete doživljava kao svoj uspeh, pobedu. Detetu trebaponuditi materijal od koga može da napravi lutku ili neku drugu igračku, dozvoliti muda oseti zadovoljstvo u tome.
Upoznavanje dece sa materijalima ima višestrukufunkciju:
- Prevođenje informacija sa jednog na drugi oblik, prenošenje ideja
- Transformisanje, identifikacija sa objektom, grupisanje objekta– uviđanje sličnosti i identičnosti
- Konstruktivne aktivnosti doprinose formiranju pozitivne slike o sebi i treba ihkoristiti u svim uzrasnim grupama.

IGROLIKE AKTIVNOSTI
U vaspitno – obrazovnom radu od igara se razlikuju aktivnostikoje na njih samo liče (dominira vaspitač) i koje su podređene obrazovnim ciljevima izadacima. U upoznavanju okoline ove aktivnosti imaju široku primenu, u njima seoponaša određeno ponašanje ljudi u široj okolini, i stvara situacija u kojoj decausavršavaju već stečena znanja. Ove aktivnosti pod određenim uslovima mogu preći uprave igre kojima rukovode deca i bave se njima iz sopstvenih motiva.
Primer jedneaktivnosti: „čime se bavim“ – Vaspitač koristi ginjol lutku u lutkarskoj predstavi ipomoću nje pokazuje decirazličite radnje a deca pogađaju šta one predstavljaju. Poslezavršene lutka – predstave vaspitač traži oddece da opišu radnje koje su videli, „provocira“ decu na razmišljanje, odgovaranje,isticanje svog mišljenja i stalnozapažanje.
Lutka je veoma značajna u ovim aktivnostima, jer se na njoj mogu izvoditiradnje kao što su umivanje, češljanje, oblačenje…, mogu se podražavati i različitazanimanja kao što su krojač, frizer, lekar…, sa njom mnogobolje možemo uticati na detenego što to možemo učiniti direktno.
Lutka se može koristiti u svim uzrasnim grupama.
Igre u mlađoj uzrasnoj grupi:
- Šta je veliko, šta je malo?
- Šta je debelo, šta je tanko?
- Razmisli i poređaj
- Sredi police
- Poštar
- Čije je šta?
- Prodavnica
- Čime se bavim?
Igre u srednjoj i starijoj uzrasnoj grupi:
- Rasporedi igračke
- Kutija svaštara
- Čarobna torba
- Razdvoj veliko i malo
- Odelo za lutku
- Nameštaj za kućicu u kojoj živi
- Šta je veliko, šta je malo?
Igre koje zahtevaju analizu i uopštavanje i klasifikovanje po raznim osobinama:
- Nameštaj za novu lutku
- Farma sa domaćim životinjama
- Šminka i kozmetika za lutku
- Odelo za lutku
Igre koje zahtevaju zvučne percepcije – razlikovanje tonova, glasova, zvuka:
- Ko te je pozvao?
- Od čega potiče zvuk?
- Šta smo čuli?
- Razdvoj veliko i malo
- Odelo za lutku ( veliko, malo)
- Šta je veliko, a šta malo?
- Ko pogodi, nosi !
- Putujemo, putujemo (šta se čini)
Igre kojima treba uočiti razlike, šta se promenilo?
- Šta ovde ne pripada?
- Nešto isto, nešto drugačije
- Pronađi razlike (na parovima) – izmenjen položaj, boja, dužina
- Šta je isto, a šta različito (na parovima lutaka)
- Šta je skriveno na pitanje?
- Šta se izmenilo kod lutke?
- Kome ovo pripada?
- Čije je koje mladunče?
- Čime se bavim?
- Pogodi po opisu!
- Šta radi (lutka) ?
- Koji je dan posle ovog?
Igre koje sadrže tumačenje gestova:
- Ko sam, šta sam?
- Gde smo bili nećemo reći, šta smo radili pokazaćemo
Tekst priredila: Mala škola















