Intervju sa Snežanom Crnogorčević, autorkom zbirke pesama za decu “Najlepše je biti dete“

48

Za početak nešto više o sebi…

Završila sam Visoku školu za vaspitače u Šapcu, potom doškolovavanje na Učiteljskom fakultetu, na smeru za vaspitače, vodim stranicu Mala škola/Kindergarten, pišem pesme za decu, radim kao vaspitač u vrtiću. Smatram da talenat nije presudan za bilo kakav uspeh već da je potrebno dosta rada i vežbe kao i da ljubav prema knjigama i stvaralaštvu treba podsticati još od ranog detinjstva jer dete uči ono što živi.

Kad si počela da pišeš za decu?

U detinjstvu sam osvajala neke nagrade na festivalima dečjih pesama. I to je neka osnova. A tek na školi za vaspitače, davne 2009. počela sam da pišem za decu, i to za potrebe prakse i rada sa decom. I tako se razvijala umetnost pisanja, malo po malo, korak po korak i kad pišete za decu vi uvek imate nešto novo da naučite i pa čak i da demantujete sebe.

Šta misliš da je bitno za pisca koji počinje da piše za djecu?

Za dečjeg pisca je bitno da ga još na početku ne ubede da je veliki pisac. Koliko puta sam za neku svoju pesmu mislila da je dobro napisana, da ne može bolje, ali da sam dozvolila da preovlada ego, ne bih obratila pažnju na greške koje ja nisam mogla uvideti sama. Zato je bitno osluškivati i čitaoce, i sugestije pisaca ali samo u tom smislu da uvidimo i izmenimo neophodno u tesktu, a da pesma ostane vaša i u vašem stilu.

Da li je pjesniku bolje da se drži “pjesničkih krugova“ ili da solira da se izgrađuje sam i ne polaže nade na pripadnost klubovima ili drugim skupinama pjesnika?

Oni vam istina mogu biti odskočna daska ali i mač sa dve oštrice. Čak i ako ste deo nekog pesničkog tima trudite se da ostanete dosledni sebi. Jer vas jednog dana niko neće pamtiti po tome već po pesmama koje pišete.

Da li je lako pisati za decu?

Hm…kad čujem tako nešto uvek me slatko nasmeje… Činjenica je da nekom nešto ide više a drugom manje, samim tim je nekom lakše pisati pesmu nego zakucati ekser. Ali pisanje za decu je specifično i mora se obratiti pažnja na dosta toga. Po hiljadu puta izmenim pesmu toliko da mi dosadi.

Šta današnja deca očekuju kada je u pitanju pisanje za decu? Čini se da deca danas očekuju da budemo pametniji od njih?

Sasvim ste to lepo rekli. Ipak ću citirati našeg poznatog pisca, čika Ršuma, na ovu temu “Danas i deca očekuju da u pesmi čuju, pročitaju nešto novo, nešto što će ih prijatno iznenaditi. Od odraslih očekuju da budu pametniji od njih. A mi to najčešće nismo. Nismo dorasli deci, to je naš problem.“

Pišeš li za odrasle?

Ponekad, imam par takvih pesama i priča ail više na temu profesije vaspitača ili učitelja, u šaljivom ili edukativnom smislu.

Koliko često pišeš i kako bi opisala tvoj odnos prema tom talentu?

Tu nema pravila. Nekada u jednom danu može da nastane po 3-4 pesme, a nekada ne pišem mesecima. I ono što mi se sve češće dešava jeste da nastane jedan ili dva stiha dnevno, koje naravno treba negde upisati, a tek posle nekog vremena nastane drugih stih itd.

To je nešto što radim iz zadovoljstva i iz želje da današnja deca dobiju takve pesme u kakvim smo i mi nekad uživali. Ne bih želela da mi je to svakdnevni posao jer to troši čoveka. U našoj zemlji se ne isplati pisanje kao primaran posao, jer na žalost ljudi moraju prvo izdvojiti normalno za hranu na stolu i druge potrepštine a tek onda ako ostane za knjigu.

Ko su tvoj pjesnički uzori?

Na samom početku uzor mi je bila jedna seoska učiteljica, koja nažalost vise nije među nama. Njeno ime je Vera Miljakovic i pisala je za decu. Zatim vremenom naši poznati pisci od kojih prvo moram da izdvojim Desanku Maksimović, čije pesme imaju dušu, zatim i čika Ršum, Ljubomir Ćorilić, Tode Nikoletić, učiteljica Ljilja Andrić i vaspitačica u penziji Čedislavka Popović, vaspitačica Nataša Andrić, koje takođe pišu za decu. Od njih može i dosta da se nauči. Ima tu dosta dobrih pisaca i starih i novih.

Neke od tih dobrih pesama drugih afirmisanih autora objavljujem povremeno na stranici ili sajtu mala-skola.com

Tvoja prva zbirka pjesama novi naziv “NAJLEPŠE JE BITI DETE“, možeš li nam reći nešto više o toj knjizi?

To nije samo zbirka poezije to je i skup pouka kroz izreke koje su izrečene kroz stihove za decu, neke od njih su NEKA DETE BUDE DETE, POKRENI SE SVETE, SANJAJ SNOVIMA DUGINIH BOJA, LjUBAV NAS ČINI DA BUDEMO BOLjI, SREĆNA MAMA – SREĆNO DETE, HAJDE SVETE BUDI DETE, BAŠ JE LEPO BITI DETE. Takođe u zbirci ima 56 pesama za decu i preko 30 ilustracija, koje je radila Lara Dorin.

Knjiga je izašla u saradnji ASoglas izdavaštva iz Zvornika i Instituta za dječiju književnog Beograd,možete li nam reći nešto o toj saranji ?

Kao prvo, reći ću, veoma mi je drago da sam imala priliku da objavim svoju prvu knjigu za ovako dve ozbiljne i priznate izdavačke kuće i mogu reći da sam baš ponosna na to. Zadovoljna sam tom saradnjom.

Hvala vam za ovaj razgovor, nadam se da će naša saradnja sa vama biti uspješna

Razgovor vodio :
Dejan Spasojević, glavni urednik

Izvor: ASoglas izdavaštvo/ ASinfo.info