Sastale se jedno veče,
dvije pune vreće za smeće.
PRVA VREĆA:
Baciše me na ulicu
razvezanu, odvezanu,
punu starih otpadaka:
trulog voća, nekih dlaka,
polupraznih tetrapaka.
Fuj, što oko sebe smradim,
ja se sama sebi gadim!
DRUGA VREĆA:
Susjedice, vidim, vidim,
i ja se zbog tebe stidim!
A pogledaj mene kako sam čista!
I vreća za smeće može da blista!
I u mene otpatke natrpaše:
pera od patke,
vrećicu od bombona,
zgužvanog kartona,
praznu bocu od šampona,
krpanoga slona!
Ogriske od jabuka
i ostatke luka!
Natiskaše još
i ljuske od jaja
i svakakvog smeća
bez konca i kraja!
Ali, tada su me
na trbuh polegli,
na otvoru dobro stegli,
ljepilom povezali,
čvrsto špagom vezali.
PRVA VREĆA:
Oh, ti si prava sretnica,
vreća za smeće – ljepotica!
A mene će ova
prljavština zagušiti,
niti stare mačke
neće me ponjušiti!
Samo se muhe
hrane ovim smradom
i šire zarazu cijelim gradom!
DRUGA VREĆA:
Nešto se priča, moram te utješiti,
tvoj će se problem ubrzo riješiti!
Nova vijest gradom
puče, baš juče:
djecu o čistoći i redu uče!
Ubrzo sve će vreće za smeće
morati biti čvrsto vezane,
jedna kraj druge uredno složene
i u kontejner odložene!
Na tom se neće da stane
odvozit’ će nas u posebne dane!
PRVA VREĆA:
Hura, to su dobre vijesti,
od uzbuđenja moram sjesti!
Smradu kažimo veliko STANI!
Dolaze nam čišći i bolji dani!
DRUGA VREĆA:
Bolji dani!
PRVA VREĆA:
Bolji dani!
(Odlaze svaka na svoju stranu.)
Autor nepoznat
