(Jedna pokraj druge, uz isprepletene grane, provodile kruška i jabuka svoje jesenske dane.)
JABUKA: Vidi kako si žuta, uskoro ćeš pasti s grane, a ja u svom crvenilu provodim sretne dane.
KRUŠKA: Zar još nisi naučila načelo svake struke? Nikada ne miješaj kruške i jabuke.
(Dunuo je vjetar, na jabuci peteljka pukla, pala hvalisava jabuka i sva se po kori natukla.)
JABUKA: Lice mi je puno rana. Jao, prijeti mi truljenje za nekoliko dana!
KRUŠKA: Žao mi je tvojeg lica, ali i tu ima poslovica – žuti žutuju, a crveni putuju!